• nosi nutrijente i otpadne produkte,
  
• ispunjava stanični i međustanični prostor,
  
• pomaže stvaranju makromolekula,
  
• sudjeluje u kemijskim reakcijama,
  
• služi kao otapalo mineralima, vitaminima i aminokiselinama,
  
• djeluje kao štitnik između zglobova,
  
• služi kao ublažioc udara i stresa oka, kralježnice i posteljice u vrijeme trudnoće,
  
• pomaže pri regulaciji tjelesne temperature.

Najcjenjenija je uloga vode u ljudskom organizmu osiguranje transporta tjelesnih komponenti, dovođenje i odvođenje nutrijenata iz stanica, osiguranje medija za intracelularne reakcije i transport metaboličkih produkata u krv, te njihova redistribucija ili eliminacija putem urina.
Voda je glavna komponenta termoregulacijskog sustava organizma i ima vrlo važnu ulogu u reguliranju tjelesne temperature. Tijelo proizvodi znatnu toplinu putem metabolizma i kontrakcije mišića, a voda je pomaže raspršiti apsorbirajući toplinu pri čemu tijelo prolazi vrlo male promjene u temperaturi. Tjelesna se toplina stalno prenosi u okolinu kao isparavanje iz pluća i kože. Za svaku litru znoja ili respiratorne vode, što tijelo ispusti, raspši se oko 580 kcal topline.

Zbog toga što je voda glavna komponenta tijela, bez nje ne možemo više od tri dana.
Većina ljudi, da održe zdravlje, treba dnevno piti između jedne i pol i dvije litre tekućine. Čak mala dehidracija može prouzrokovati glavobolju, letargiju ili manjak koncentracije. Situacija može postati ozbiljna. Ljudi koji uobičajno piju malo, imaju dugotrajni rizik za bolesti bubrega, poremećaja mentalnih funkcija, probavnog sustava i čak probleme sa srcem. To nije čudno kada se zna da količina krvi koja cirkulira u organizmu odražava količinu vode koju pijemo.
Smanjenim unosom tekućine smanjuje se volumen krvi koji pritječe u srce, mozak, mišiće i sve važne organe. Time je smanjen i dotok kisika pa su oni manje sposobni obavljati normalne funkcije.
Nažalost, ne možemo računati da će nam naš mehanizam žeđi na vrijeme reći kada je vrijeme za piće. U trenutku kada osjetimo žeđ, već smo lagano dehidrirani. Rješenje je piti tekućinu u malim količinama tijekom cijelog dana. Najbolje je vodu držati nadohvat ruke, čime ćemo potaknuti refleksno pijenje vode. Osim što vodu unosimo drugim tekućinama, i sezonske ljetne namirnice sadrže od 80-95% vode (lubenice, dinje, marelice, rajčice, krastavci…).
Ljeti je zbog visokih temperatura i pojačanog kretanja jače izlučivanje vode iz organizma znojenjem, pa je potrebno piti više tekućine. Osobe koje žive na visokoj nadmorskoj visini također trebaju unositi više tekućine.
Piti ne treba za vrijeme obroka kako ne bi došlo do razrjeđivanja sokova za razgradnju hrane.

Djeca

Kod djece osjet žeđi nije još dovoljno razvijen. Djeca su fizički aktivna i vrlo je važno pratiti koliko često i koje količine vode piju. Njihove potrebe za tekućinom veće su, pogotovo ako je vruće ili su aktivni. Mlađa djeca (ispod 12 godina) ne mogu regulirati svoju tjelesnu temperaturu kao starija djeca i odrasli. Zato su naročito podložni povećanju temperature ako dehidriraju.

Radna populacija

Ako se izuzmu situacije s ekstremnim gubitkom tekućine kod napornog rada, sporta ili slično, u srednjim godinama, kod radno aktivne populacije blago izražena dehidracija česta je pojava zbog nerazvijene navike da se tijekom cijeloga dana nadoknađuje izgubljena tekućina. Iako je razvijena spoznaja o važnosti pijenja vode, okupiranost radom i ubrzani ritam i stil života pijenje tekućine čine sporednom aktivnošću.

Starije osobe

Naš mehanizam osjećaja za žeđ smanjuje se s godinama. Manjak tekućine kod starijih ljudi znači da se premalo urina izluči iz bubrega. Kod starijih osoba vrlo se brzo pojavljuju simptomi dehidriranosti: suhoća usana, usta, kože, problemi sa znojenjem i zadržavanje mokraće. Nagomilavanje mokraće povezano je sa štetnim tvarima koje djeluju na zdravlje.
Bez da čekaju da budu žedni, ova grupa treba redovito piti vodu, hladna i topla pića i juhe, kako bi prevenirali dehidraciju.

Vježbanje također povećava potrebe za tekućinom. Voda se ne gubi samo znojenjem, nego i isparava u zrak kod disanja. što duže i jače vježbate i što je topliji i vlažniji prostor u kojem vježbate, gubite više tekućine. Ako se tekućina brzo ne nadoknadi, količina koju izgubite može biti vrlo velika, a dehidracija će djelovati na fizičke aktivnosti. Za ispravnu nadoknadu tekućine preporučljivo je vagati se prije i poslije vježbanja i piti litru tekućine za svaki izgubljeni kilogram. Za svaki sat vježbanja treba popiti litru vode. Najbolji savjet je piti prije, za vrijeme i poslije vježbanja. Voda ili izotonična pića u kojima su mineralne soli i šećeri isti kao u krvi najbolji su izbor, jer znojenjem, osim vode, gubimo i minerale. Važno je voditi računa o kalorijama koje unosimo s tekućinama. Treba uskladiti izbor pića s odgovarajućim gubitkom energije. Uživanjem većih količina alkohola, kave i industrijskih sokova dobivamo nepotrebne kalorije čija ukupna energetska vrijednost nije bezazlena.
Održavanje tekućine nije bitno samo za dobro osjećanje nego i za dobar izgled jer tekućina pomaže održati kožu vlažnom.
Voda je mnogo više od nutrijenta: ona je fiziološka rijeka koja vodi vitalne hranjive tvari na putu metabolizma. Bez vode, sve su druge hranjive tvari kao osušeni pijesak na dnu suhog riječnog korita.