TJELESNA AKTIVNOST

 

Tjelesna aktivnost

Suvremenu civilizaciju karakterizira izrazito smanjenje tjelesne aktivnosti. Teški tjelesni rad u razvijenim zemljama svijeta iščezava pred mehanizacijom i robotikom. Broj osoba čiji se način života može označiti sedentarnim nikada nije bio veći. Za većinu odraslih osoba tjelesna aktivnost u profesionalnom radu, u dolascima i odlascima na posao kao i u obavljanju kućanskih poslova izrazito je smanjena. Povećava se vrijeme provedeno sjedeći i gledajući TV i video, igrajući video igre, sjedeći u automobilu, surfajući internetom, koji često prorjeđuje i odlaske u trgovine. Razina uobičajene svakodnevne aktivnosti smanjuje se u kako u odraslih tako i u školske djece i omladine. Drastično smanjenje dnevne aktivnosti opaža se u djece s polaskom u školu. Istovremeno se opaža porast pojavnosti pretilosti i rizičnih čimbenika za razvoj ateroskleroze. Redovita tjelovježbena aktivnost u djece i omladine iznimno je važna za rast i razvoj djece, njihovo zdravlje i sposobnost, ranu prevenciju razvoja čimbenika opasnosti za razvoj ateroskleroze, te utječe na njihovo zdravlje u odrasloj dobi. U mladenačkoj dobi usvojena navika redovite tjelesne aktivnosti ostaje i u odrasloj dobi.
Sve veći je broj dobro argumentiranih studija čiji rezultati sedentarni način života povezuju s većom učestalosti mnogih kroničnih bolesti i niskom funkcijskom sposobnosti organizma. Veliki dio smanjenja funkcijskih sposobnosti srčanožilnog i dišnog sustava kao i muskuloskeletnog sustava tijekom starenja, pripisuju se njihovom nedostatnom opterećenju u starijoj dobi.

 

Utjecaj i važnost tjelesne aktivnosti

 

Danas je poznato da je određena razina tjelesne aktivnosti značajna u prevenciji i korekciji: gojaznosti, blage arterijske hipertenzije, šećerne bolesti neovisne o inzulinu, povišene razine masnoća u krvi, čimbenika opasnosti za razvoj bolesti srčanožilnog sustava u podlozi kojih postoji aterosklerotski proces, prije ostalih za razvoj koronarne bolesti srca. Te su bolesti među vodećima u suvremenoj civilizaciji. Dobro je argumentiran i značaj odgovarajuće tjelesne aktivnosti u sekundarnoj prevenciji koronarne bolesti srca. Tjelesno aktivni način življenja povezan je s manjom učestalosti razvoja nekih zloćudnih bolesti, prije ostalih karcinoma debelog crijeva i dojke u žena. Potvrđena je uloga tjelesne aktivnosti u očuvanju gustoće kosti tijekom starenja, posebno u žena, te time i u prevenciji razvoja osteoporoze i njenih tipičnih kliničkih manifestacija: prijeloma vrata bedrene kosti, podlaktice, kompresivnih prijeloma kralješaka. Nadalje u obitelji s aktivnim načinom življenja rjeđe su bolesti ovisnosti o drogama, kao i pušenju. Takav način življenja smatra se značajnim i u borbi protiv depresije - sve većeg zdravstvenog problema današnjeg vremena, u rehabilitaciji niza bolesti te osiguranju neovisnosti u starijoj dobi.
Svijest o štetnosti neaktivnog načina življenja sve je prisutnija, a ogleda se posebno u rastućoj popularnosti tjelesno aktivnog provođenja slobodnog vremena. Suvremeni javnozdravstveni pristup promicanju tjelesno aktivnog načina življenja uključuje promicanje umjerene tjelesne aktivnosti u ukupnom dnevnom trajanju od 30 minuta svakodnevno (napr.30 min hodanja pješačenja/brzog hodanja/vrtlarenja ili tri puta dnevno po deset minuta). Umjerenom svakodnevnom aktivnosti postiže se poboljšanje zdravlja, prevencija niza kroničnih bolesti i povećava kvaliteta života. Dodatni zdravstveni učinci postižu se većom količinom redovite aktivnosti u osoba kojima to zdravstveno stanje dopušta s uključivanjem u organizirane oblike tjelesnog vježbanja.

Model promocije umjerene aktivnosti omogućava da se u aktivnost uključi na siguran i učinkovit način veliki dio odraslog stanovništva. Pješačenje primjerice je ciklička aerobna aktivnost koja ne zahtijeva posebne sposobnosti, moguće ju je uklopiti u dnevni raspored obaveza (primjerice pješačenje na posao cijelim putem ili dijelom puta na posao, korištenje stepenica umjesto dizala u cijelosti ili dijelom ako to zdravstveno stanje ne dopušta) primjenjiva je u velikom dijelu odrasle populacije, brzina hodanja i njegovo trajanje prilagođuje se individualno prema razini sposobnosti i zdravstvenom statusu osobe. Svaka tjelesna aktivnost treba biti prilagođena zdravstvenom stanju i funkcionalnoj sposobnosti pojedinca kako bi aktivnost i/ili vježbanje bilo sigurno i učinkovito.

 

Tablica 1. Intenziteti nekih sportskih i radnih aktivnosti u slobodno vrijeme (modificirano prema podacima Hansona (1982.) i Ainswortha (1992.))

NISKI
(<3 MET-a ili 4 Kcal/min)
UMJERENI
(3-6 MET-a ili 4-7 Kcal/min)
VISOKI
(>6 MET-a ili 7 Kcal/min)
  • pješačenje (spori hod 4 km/h)
  • vježba na sobnom cikloergometru (minimalnim naporom <300 kpm)
  • lakši kućni poslovi (usisavanje, manji popravci)
  • vrtlarenje (lakši poslovi)
  • lagano igranje s djetetom, čuvanje djeteta u sjedećem i stojećem stavu
  • plivanje lagano, sporo
  • pješačenje (brzi hod)- vježbe na sobnom cikloergometru (300-600 kpm) ili rekreativna vožnja biciklom
  • kućni poslovi umjereni s podizanjem ili nošenjem kućnih potrepština, ličenje zidova i slično
  • umjereni vrtlarski poslovi
  • igranje s djetetom u hodu ili trčkaranju, zbrinjavanje djeteta
  • oblačenje, hranjenje sa ustajanjima
  • plivanje umjereno
  • lagano trčanje (oko 7 km/h)
  • pješačenje (brzi hod uzbrdo ili s teretom)
  • cikloergometar (>600 kpm) ili brza vožnja biciklom
  • teži kućni poslovi: premještanje namještaja, nošenje teških predmeta
  • teži vrtlarski poslov
  • plivanje brzo, kraul
  • trčanja (>7,5 km/h)
  • tenis (6-10 MET-a)
  • nogomet (7-15 MET-a)
  • košarka (7-15 MET-a)
  • odbojka (5-12 MET-a)
  • rukomet (8-12 MET-a)

 

1 MET (metabolička jedinica) odgovara primitku kisika u mirovanju - 3,5 ml/kg x min. Energetski utrošak od 1 MET iznosi približno 1 Kcal/kg/h.

 

Iako se tjelesna aktivnost s visokom razinom sigurnosti može provoditi u većine odraslih, posoje određena stanja koja čine kontraindikaciju za tjelesno vježbanje, apsolutnu ili pak zahtijevaju poseban oprez, nadziranje i modifikaciju oblika i intenziteta vježbanja.

 

Tablica 2. Kontraindikacije i stanja koja ograničavaju tjelesno vježbanje

 

KONTRAINDIKACIJE
  • jasni klinički znakovi popuštanja srca ili angine pektoris pri aktivnosti <4 MET-a
  • novonastala angina pektoris ili pogoršanje postojeće
  • smetnje provođenja: atrioventrikulski blok drugog i trećeg stupnja
  • nedavno preboljeli infarkt miokarda (<6 tjedana)
  • pojava aritmije srca u naporu unatoč primjene lijekova
  • arterijska hipertenzija u naporu: RR sistolički > 250 mm Hg RR dijastolički > 120 mm Hg
  • plućno srce i kronična opstruktivna bolest pluća s nedovoljnom saturacijom kisikom već u početku tjelovježbe
  • neke nekompenzirane metaboličke bolesti: hipertireoza, insuficijencija nadbubrežne žlijezde ili dijabetes
  • aktivne zarazne bolesti, artritis ili tromboflebitis
STANJA KOJA ZAHTIJEVAJU NADZIRANO TJELESNO VJE®BANJE
  • pojava angine pektoris pri aktivnosti 6-8 MET-a
  • električni stimulator srca s fiksnom frekvencijom ili s frekvencijom "na zahtjev"
  • lijekovi (beta blokatori, ganglion blokatori)
  • izrazita pretilnost
  • tranzitorna cerebralna ishemija
  • zatajivanje bubrega
  • anemija (hemoglobin < 70 g/l

 

 
 
Akcije

 

PREHRANA:

TJELESNA AKTIVNOST:

VODA: